ZELENJAK…I UKUS I MIRIS….
Svakog dana prolazim podzemnim prolazom kod Zelenog Venca. Svako ko prolazi tuda zna kako se prolazi i koliko se prolazi tuda. Za one koje ne prolaze tuda dacu kratak opis mesta: pored pijace Zeleni Venac, sveze osavremenjene, i mirisa sasvim ocuvanih, ova destinacija je istovremeno i okretnica jedno osam do deset linija, nisam sigurna. Prolaz je neposredno blizu ulice i na ulazu u prolaz nalaze se dve pekare od kojih jedna ima otvoren izlog te svi mirisi usled vazdusnih strujanja ulaze u prolaz. Iz nekog razloga najcesci je miris prepecenog kackavalja sa pice koje se prodaju koji nekad ume d bude uzasno mucan.
Sve to ne bi bio problem da kroz prolaz moze da se prodje brzo. Sirina i duzina prolaza nisu problem, prilicno je sirok i kratak medjutim redovno je sa obe strane popunjen tezgama napravljenim od kartona, na kojima ljudi prodaju odecu, (i koje se zapravo nalaze duz cele ulice pored autobuskih stanica a zatim ulaze u prolaz i izlaze na drugom kraju iz prolaza…al da ne duzim), i gomilom prolaznika/ca koji/e pokusavaju da cirkulisu dvosmerno. Prelazak sa jednog na drugi kraj prolaza odvija se tako sto vucete noge u malim koracima tik iza necijih ledja, zamor, smrad, prasina, otpaci na sve strane.
Najiritantnije je kad osoba ispred vas odluci da nesto kupi i stane a vi nekako morate da je zaobidjete jer vas u ledja bode vec necija torba, naravno, trudeci se da se ne sudarite sa osobom ispred vas ili sa osobama koje idu u suprotnom smeru. po neki put moze da se desi da prodaaca nema jer ih policija otera, al cesto se mogu videti i policajci koji jednostavno stoje dok prodavci/cice rade svoj posao.
KAD JA TAMO A ONO MEDJUTIM…SCENA FATAMORGANSKOG KARAKTERA,OPUS 2008.
E pa danas ja mentalno pripremajuci se za prolazak kroz ovaj prolaz na nekoliko metara od ulaska negde oko 18h prvo cujem neku klasicnu muziku i pomislim neko je negde pustio glasno, zatim ugledam na ulazu dva policajca, uvek mi je nekako neprijatno kad vidim policajce odmah pomislim neko sranje se desava…narocito posle onih ispada po ulicama Beograda, al ne sa nekim preteranim svesnim naporom, znajuci da se desava da istovremeno mogu da vidim i policajce i prodavce/acice nastavljam dalje, muzika na moje iznenadjenje postaje sve glasnija, a na malo manje iznenadjenje prodavaca nema.
Zapravo kako ih vec prepoznajem vidim da neki od njih stoje u grupicama u prolazu, ali tezgi nema i ja, kako se skoro nije desilo da prodjem, a da nisu tu, polusvesno prepoznajem razliku u iskustvu…i cudna misao mi se namece kao logicko resenje za ovu sve glasniju klasicnu muziku kako mora biti da su ugradili neke zvucnike u prolaz i odlucili da urede prostor… Gledam na reklame na zidu prolaza, stakla su citava i vidim reklamu za „Beograd je svet“, instant pomislim mora da je u okviru ove akcije nesto preduzeto. I to sve u nekoliko predjenih metara.Ono sto ugledam pri kraju prolaza nikako me ne odusevi , opet neka guzva, i opet policija ali i neki ljudi sa kamerama, i u brzini uhvatim samo delic scene:dve devojke na sred prolaza sviraju na instrumentima klasiku!
Koliko cudnovato je izgledao ovaj prizor, toliko i nije, manje vise nije mi delovalo da njih dve iskacu previse iz konteksta i malo me to zbunilo! Prostor je bio kao svaki drugi prolaz bez tezgi i guzve i na trenutak me podsetilo na slike sa stanica metroa velikih svetskih gradova… Ne razmisljajuci previse o ovome projurila sam kroz gomilu i nastavila dalje.
3 SATA KASNIJE…
Iste veceri vracala se oko 21h istim prolazom… scena svakodnevice, tezge, guzva, prasina. U momentu sam postala cudno svesna razlike ovih slika od pre par sati i ove na koju sam iznova naisla. Pocela da razmisljam o tome kome je zaista i kako dosla na pamet ideja da tako nesto uradi upravo tu. Pretpostavila da je zaista ovo desavanje organizovano u okviru kampanje Beograd je svet, prema kojoj iz nekog razloga imam cudan otpor. Kad sam pocela da razmisljam o tome shvatila sam da mi ta kampanja zaista lici na reaktivnu formaciju. Primer za reaktivnu formaciju je npr: osoba koja se strasno plasi groblja ide pored groblja i pevusi, dakle, osoba se plasi ali ima potrebu da svima pokaze, da sve uveri, pa i sebe, ne da se ne plasi, nego bas suprotno, veoma je opustena, cak razdragana.
U tom sam se pitala zaista, zasto bi neko imao potrebu da najbukvalnije moguce, sebi nacrta kako je Beograd zapravo svet?…ako je zaista Beograd svet, zasto mora da se dokazuje da je Beograd svet….nekako mi je naporno sve to i zaista mi odise ispraznoscu politicke kampanje, mada cak ne ni neke svesne manipulacije, koliko nekakvog samozavaravanja i prikupljanja pristalica koje traze bilo kakav lepak odbrambenih mehanizama za preteci rascep licnosti u dodiru sa realnoscu…
No, ovaj mi je dozivlja sa Zelenog Venca upravo bio na tom tragu, pomislila sam u nekoj sumaglici onih par stotina metara pri prvom prolasku kako bi prolaz kod Zelenjaka mogao biti kao i mnogi prolazi u razlicitim uredjenim gradovima sveta… a kad sam se vracala pomislila sam opet, ali nije, zapravo je nakako nakon ove, sad mi se cini, fatamorgane, koja je tako lako isparila, jedne vrištuće bespomocne zelje, potrebe, zapravo, barem u mojoj slici stvari, bolno cak bolnije to koliko nije.
